Govornim igrama osim razvoja govora, bogaćenja rječnika, razvija se zaključivanje i pamćenje te koncentracija. Jedna od igara s kojima najviše utječemo na razvoj promišljanja i zaključivanja jest "Zagonetke"

Čitaš li me pravo, ja sam piće zdravo.
Čitaš li me straga, ptica sam ti draga. (sok)

Leti zrakom, ptica nije, zuji, brunda, kukac nije.
Kad je žedan benzin pije – to pogoditi teško nije. (avion)

Dva okvirčića na vrhu nosića. (naočale)

Iznad rijeke svaki dan u vodu sam zagledan.
S nogama, ili bez nogu preko vode prijeći mogu. (most)

Svakog dana stotine nogu pregazi moja rebra,
a ja i dalje stojim, jer ja sam ..... (zebra)

Imam oka tri, al' ni jedno ne vidi.
Ali moje oči mnogo znače za pješake i vozače. (semafor)

Mi smo četiri brata, jedan drugog hvata.
Sve ceste smo vidjeli, još se nismo sreli. (kotači na autu)

Ide ravno, pa zavije.
Po njoj auti jure, po njoj ljudi žure. (cesta)

Nemam ruku, nemam nogu,ali vješto skočit mogu.
Niti jednog nemam ugla, okrugla sam kao kugla. (lopta)

Sladak sam kao šećer, i hladan kao led,
sva me djeca vole jesti, jer ja sam ... (sladoled)

Vodu pije a živo nije.
Tko je to? Što je to? (spužva)

Svi što je vole svi je tuku
udaraju nogom i bacaju iz ruku. (lopta)

ŽIVOTINJE

Čudne šare, divne boje, na krilima mojim stoje. (leptir)

Kuću gradi u šumici, u šupljini starog hrasta,
sva je hitra, brza, laka, na tjelu joj meka dlaka. (vjeverica)

Zujalica, vrijednica, kuća joj je košnica. (pčela)

Po zemlji skače, po vodi pliva, a cijele zime dugi san sniva. (žaba)

Ide brzo, pa još brže, kad se javlja on - zarže. (konj)

Sve da na stol neki staneš i uspiješ se istegnuti, opet nećeš moći glavu dosegnuti.
Dugokraka, dugovrata, a plosnate glave, gleda kao s prvog kata ima li gdje trave! (žirafa)

U lepezu širim rep, ponosito šećem.
Znadem da sam lijep, oholo se krećem.
Kad izgubim pero, ne tugujem za njim; narast će mi drugo! (paun)

Travu pase, nije prase. Ima roge, nema noge.
I bez nogu poljem šeće, a bez kuće nikud neće. (puž)

Grane dvije razgranane razigrane na proplanku.
Grane dvije razgranane iznad glave uzdigao u modrine plave. (jelen)

Savije se, zakoluta, iz potaje pazi
pod kamenom pokraj puta il' na šumskoj stazi.
Gladna, hladna, ali otrov njezin ljuto pali.
Što susreće, to ujeda, nikoga ne žali. (zmija)

U velikoj šumi mrka zvijer se skriva,
kada dođe zima, u pećini sniva. (medvjed)

Ima brke, djed nije.
Mlijeko pije, dijete nije. (maca)

Kuću nosim na leđima, puzim, puzim danima.
Spor sam i polako idem, ali uvijek svugdje stignem. (puž)

Šap, šap, šaponja, Zub, zub, zubonja,
trb, trb, trbonja, brund, brund, brundonja.
Ide šumom, njuši, gleda, ima li negdje meda. (medo)

Po leđima crne, po trbuhu bijele, u jesen na jug sele.
Zrakom stalno lete, zna ih svako dijete. (lastavice)

Velik sam ko kuća a miša se bojim.
Nos mi je do poda, teška mi je noga.
Trubim jako ko trombon, ime mi je ... (slon)

Po krošnjama šećem i veselo skakućem.
Volim šumski mir.
Da zimi ne prosim u kućicu nosim lješnjake i žir. (vjeverica)

Malen sam ko zrno riže, radišan i jak, uvijek nas je puno braće, ne plaši nas čak ni lav.
Crni, žuti ili bijeli, mi ko vojnici pravi.
Što smo? Tko smo? Mi smo ... (mravi)
    
Voli kruške, voli med, kao djeca sladoled.
Kažu brunda, samo brunda...
Pred zimu zaključa stan i spava zimski san. (medo)

Dugi kljun i duge noge, hranu traži pored vode. (roda)

Kratke noge, dugi kljun, tijelo mi je kao čun.
Kada hodam, nije varka, ja se ljuljam kao barka. (patka)

U staji stanuje, mlijeko nam daruje,
travom se hrani, rogovima brani. (krava)

Hitra i laka, čuva je šuma svaka,
negdje ispod grane, čeka je malo lane. (srna)

Bockava lopta u travi stoji,
da je dodirne svatko se boji. (jež)

Polako ide svima je drag,
za sobom ostavlja srebrni trag. (puž)

Ja sam djeco šumska kuma, hitrih nogu, bistra uma.
Kabanica moja riđa, svakome se lovcu sviđa. (lija)

Malen sam i volim sir. A bojim se mačke.
Krzno mi je kao pliš, pogodite. Ja sam... (miš)

Nit je riba, nit je ptica. Mrkva mu je poslastica.
Ima krzno meko a zovu ga ... (zeko)

Zelen mu je ogrtač, košulja i hlače. Poput buhe on visoko skače.
Kuća mu je bara draga iznad svega u njoj živi
rado pjeva rega, rega, rega. (žabac)

Nježan i lijep kao cvijet, veseli je njegov let.
Gdje je cvijeće tamo lijeće...
Ima krila, nije ptica, a bio je gusjenica. (leptir)

Imam igle ne znam šiti, tko će mene pogoditi? (jež)

Svileno krilce skriveno rilce. Kad te ubode eto nezgode.
Ali i slasti kad te počasti. (pčela)

Crno ruho ima repom rado klima.
U gaju skakuta frula mu je žuta. (kos)

Imam dlaku nisam maca, pijem vodu nisam žaba
strašan sam a nisam lav nego idem vav, vav, vav. (pas)

Po glasu – živko. Po perju – sivko.
Skakućem, virkam, posvuda zirkam.
Čuvam se praćke i bježim od mačke. (vrabac)

Šumom ide, šumom šetka, jedna jako čudna četka.
Al' to prava četka nije nje se boje čak i zmije. (jež)

Ore kao orač, a nije orač
Crn je kao kovač, a nije ni kovač. (krtica)

Duge uši ima, dobro čuje s njima,
po zelenoj travi trči on u skokovima,
a na mirnom proplanku gricka slasnu mrkvicu. (zeko)

Sagnula je svoju glavu jer pašnjakom pase travu, to je njeno odmorište dok ne stigne u dvorište.
A iz svoga doma – staje
svakog dana mlijeko daje.

Zelene je boje, ima velike oči, skakuće brzo da u baru skoči.
A kad uvečer utihne sve, svojom pjesmom javi se: kre, kre, kre.

Kažu da je kralj tamo gdje on živi.
Njegovoj frizuri svaki stvor se divi.
Kada gladan vreba sakriva ga trava, nek ga nitko ne dira ako mirno spava.

Odjeća je njena u prugama k'o pidžama.
Ona trči poljima, ali nikad sama.
I kad cestu prelaziš, nogama je pregaziš.

Od grane do grane on provodi dane,
najviše od hrane voli jest' banane.

On je velik, strašan div, kaputić je njegov siv;
i baš ima dobar štos, kao tuš mu služi nos.

Dugi vrat ima, u kuću ne stane,
obrsti sve lišće s visoke grane.

Na snijegu, ledu i svježem zraku,
u bijeloj košuljii crnom fraku,
svoje dane provodim plivajući u hladnoj vodi

Sporo i polako on šeta po rosi,
dom mu je blizu jer na leđima ga nosi.

Kada svi spavaju u mirnoj noći, na grani stabla ona otvori svojevelike, mudre oči.
Spremna za lov čeka svoj plijen, koji će ostati zarobljen.

VRIJEME / PRIRODA

Bijela zvjezdica na dlan ti pala, zagrijala se i nestala. (pahuljica)

Bijele koke s neba pale, cijelo selo zatrpale. (snijeg)

Imam kapu zelenkastu, a živim na svakom hrastu.
Za trenutak ili dva pogodite tko sam ja. (žir)

Samo noću bdijem, na nebu se krijem,
mlad, star ili ljut uvijek sam ko limun žut. (mjesec)

Iz visine gusto pada
nikad padom ne nastrada.
A kad toplo sunce svane, rastopi se i nestane. (snijeg)

Ne vidiš me al' sam jak. Dižem sve u zrak. (vjetar)

Djetinjstvo mu zeleno, a starost mu žuta,
kada uvene, pada pokraj puta. (list)

Ja sam drvo "šumska princeza"
bijela sam i lijepa i zovem se... (breza)

Puna škola đaka, niotkuda vrata. (lubenica, šipak)

Gura te, a ne vidiš ga. (vjetar)

Zube nema, ruke nema, a grize. (zima)

Bijeli kao snijeg, lagan kao pero, a u sebi puno vode nosim,
zajedno sa braćom letim po nebu i stalno suncu prkosim. (oblak)

Niti šušne, nit' zaškripi, a u kuću uđe. (mrak)